P. Placido Cortese (Cres, 7. ožujka 1907. – Trst, 3. studenoga 1944.), franjevac konventualac koji je veći dio svog života proveo u Italiji, osobito u Bazilici sv. Antuna u Padovi, mogao bi uskoro biti proglašen blaženim, kao mučenik nacizma, slično kao i sv. Maksimilijan Kolbe i mnogi drugi svećenici i redovnici. Upravo to, a i druge sličnosti sa sv. Maksimilijanom, i jesu razlozi da ga se često naziva Creskim Kolbeom.
Uz redovite svećeničke obveze i dužnosti 7 godina upravljao je mjesečnikom “Messaggero di sant’Antonio” (Glasnik sv. Antuna), povećavši mu nakladu sa 300.000 na 800.000 primjeraka mjesečno, usprkos Drugome svjetskom ratu. Poput Kolbea, osnovao je i provincijsku tiskaru da bi izdavalaštvo olakšao i još više proširio. Napisao je brojne članke, pisma i propovijedi, a često je i fotografirao.
Ostao je uvijek povezan sa svojom domovinom, osobito s članovima obitelj, sestrom i rodbinom u rodnome Cresu. Blag, jednostavan i osjetljiv za potrebe bližnjih, uskoro je postao idealna osoba za pomoć izbjeglicama, prognanicima, interniranim i zatvorenim osobama na području Veneta. S mrežom suradnika organizirao je i pomagao u spašavanju prognanih Hrvata, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Židova, zarobljenih savezničkih pilota i drugih osoba kojima je bila potrebna pomoć u bijegu pred nacističkim progonom.
13. listopada 1944. dvojica prijatelja i suradnika su ga izdala i predala nacistima. Od tada mu se izgubio svaki trag. Tek poslije nekoliko desetljeća istraživanja otkriveno je da je odveden u Trst u sjedište Gestapoa. Bio je povrgnut ispitivanju i okrutnom mučenju, da bi otkrio svoje suradnike. Prema svjedočenju onih koji su ga vidjeli u Trstu, mučitelji su mu iskopali oči i odrezali jezik, ubivši ga mučenjem prvih dana studenoga, u njegovoj 37. godini života. Tijelo mu je vjerojatno spaljeno u obližnjem krematoriju.
Njegova ljubav prema bližnjima, do smrti koje se nije bojao i od koje nije bježao, samo da pomogne onima koji su u nevolji, siguran je znak da se radi o čovjeku, svećeniku i fratru koji će uskoro biti proglašen blaženim, a potom i svetim.