Misal po zakonu Rimskog dvora

Prva je hrvatska tiskana knjiga, Misal po zakonu Rimskoga dvora, nazvana tako po dvama početnim retcima, Početie Misala po zakonu Rimskoga dvora, a otisnuta je godine 1483. svega 28 godina nakon dovršetka četrdesetdvo-redne Biblije, tiskane u Mainzu u protegu od godine 1453. do 1455., pomičnim tiskarskim slovima Johannesa Gutenberga (1394./1399.-1468.), i ujedno prva europska knjiga koja nije tiskana latiničnim slovima. Usput spomenimo, da su Austrijanci svoju prvu knjigu tiskali 1461., Talijani 1465., Švicarci 1468., Francuzi 1470., zatim Belgijanci, Nizozemci i Mađari 1473., potom Španjolci i Poljaci 1474., onda Englezi 1475., Slovaci 1477., Česi 1478., Danci 1482., Švedi 1483., Portugalci 1487. te Crnogorci godine 1494. Potrebno je, ipak, podsjetiti i na to da je prva hrvatska knjiga, za koju je pouzdano utvrđeno da je tiskana na hrvatskome tlu, Misal po zakonu Rimskoga dvora ili Senjski misal, nastala u Senjskoj glagoljaškoj tiskari godine 1494.

Senjski misal iz 1494.g.

U kolofonu nema nikakvih podataka ni o mjestu tiskanja kao ni o tiskaru, odnosno nakladniku. Naveden je samo nadnevak: Letb G(ospod)nihb -č-u-o-v- m(ese)ca pervra d(b)ni -i-b- [22. veljače 1483.] ti misli biše svršeni. Potpuni primjerak Misala sadržavao je ukupno 220 listova četvrtinskoga formata, a tekst je tiskan, zapravo, crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije, crnom i crvenom bojom, na papiru, ali i na pergamentu, dvostupačno u 36 redaka, a za inicijale je ostavljen prazan prostor visine dvaju ili triju redaka kako bi ih se moglo naknadno unijeti rukom te uresiti.

Hrvatski je prvotisak otisnut na dan Katedre sv. Petra (Prestolb svetago Petra apostola), koja se već od I. stoljeća štovala kao simbol učiteljske vlasti. Hrvatskim se glagoljašima, naime, stalno spočitavalo da nisu dovoljno odani Rimskoj crkvi, zato što u liturgiji nisu rabili latinski nego crkvenoslavenski jezik i glagoljično pismo što ga je izumio sveti Ciril Konstantin. Kako bi pobili te prigovore i zaštitili se od napadaja naši su glagoljaši tiskanje glagoljičnih knjiga započeli vezivati s oživljavanjem kulta svetoga Jeronima, velikoga latinskoga crkvenog oca i prevoditelja Svetoga pisma na latinski jezik, kojega su učinili baštinikom djela Svete Braće, slavenskih apostola Čirila i Metoda, pa su i europske humaniste zainteresirali za to uistinu osebujno pismo (littera Hieronymiana, characte-res Hieronymiani).

Jesu li Mletci, kako jedan dio znanstvene javnosti pretpostavlja, bili mjesto tiskanja prve hrvatske knjige ili je to bio Rim, odnosno Kosinj, Modruš, Izola ili neko drugo mjesto na hrvatskim prostorima, stručnjaci se nisu složili do dana današnjega, pa to pitanje i nadalje ostaje otvorenim. Bilo bi konačno nužno temeljito pregledati mletačke arhive iz druge polovice godine 1482. i prve polovice 1483. te konačno utvrditi je li Misal tiskan u Mletcima ili nije. Ako nije, onda bi u istraživanju trebalo krenuti drugim tragom.

Molitva Očenaš iz Misala

Misal je po svojim tiskarsko—tehničkim odlikama prava hrvatska uspješnica, ili remek—djelo glagoljaškoga tiskarskog umijeća, i za tisak su ga mogli pripremiti samo vrhunski majstori “crne meštrije”, kako su jedan od najvećih čovjekovih izuma zvali naši stari.

U to su se vrijeme knjige tiskale obično u dvjestotinjak primjeraka, pa je veoma vjerojatno u toliko primjeraka tiskan i naš Misal. U hrvatskim je ustanovama pohranjeno šest primjeraka, i to, dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, dva u u fondu Knjižnice Samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, jedan u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu te jedan u Knjižnici Dominikanskoga samostana u Bolu na Braču. U inozemnim ustanovama čuva se pet primjeraka, dva u Vatikanskoj apostolskoj knjižnici u Rimu, jedan u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, jedan u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt—Peterburgu i jedan u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču, tako daje u svijetu sačuvano svega jedanaest primjeraka, i to, nažalost, nepotpunih. Od dvaju primjeraka što su pohranjena u riznicama Zbirke rukopisa i starih knjiga prvi je u fond Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prispio iz Knjižnice Narodnoga muzeja, zato što je u Zakonu o ustrojstvu sveučilišta od 5. siječnja 1874. bilo predviđeno sjedinjenje Knjižnice Narodnoga muzeja s tadašnjom Kraljevskom sveučilišnom knjižnicom. Drugi pak primjerak, uvezan u izvorne drvene korice presvučene crnom kožom u slijepome tisku, prispio je otkupom knjižnice Ljudevita Gaja (1809.—1872.), vode hrvatskoga narodnoga preporoda. Hrvatska je vlada otkupila i darovala Kraljevskoj sveučilišnoj knjižnici Gajevu rukopisnu i knjižnu zbirku, čije je preuzimanje obavljeno godine 1894.

Na Misal je pozornost znanstvene javnosti prvi skrenuo zadarski nadbiskup Matej Karaman (1700.-1771.), zatim slovenski jezikoslovac Bartolomej Jernej Kopitar (1780.— 1844.), potom bjeloruski slavist i orijentalist Mihailb Kirillovičb Bobrovskij (1785.-1848.), koji je godine 1820. u pismu Kopitaru o našem prvotisku duhovito primijetio kako je to izdanje “rjeđe od bijeloga gavrana”, a zatim iz Pariza, također u pismu Kopitaru s nadnevkom od 20. rujna 1821., naveo daje u Vatikanskoj apostolskoj knjižnici, medu ostalim slavenskim blagom, vidio i glagoljski Misal tiskan 1484. {inter alia rei Slavonicae cimelia vidi Missaleglagoliticum infol. impressum anno 1484,), godinu tiskanja Bobrovskij je ipak pravilno prepisao glagoljicom -č-u-o-v- [= 1483.], te, nadalje, istaknuo daje Misal prva objelodanjena knjiga na slavenskome jeziku (Liber saneprimus, qui in lingua slavonica impressus lucem aspexerai). Međutim, prva je slavenska knjiga tiskana u Češkoj, i to, Kronika trojanska oko godine 1478. staroslavenskim jezikom u gradu Plzenu.

Nakladnička kuća Liber je godine 1971. objavila u Zagrebu pretisak Misala te ga popratila studijama najizvr-snijih hrvatskih stručnjaka na tome području.I na kraju, istaknimo da je precizno utvrđen dan tiskanja prve hrvatske knjige, Misala po zakonu Rimskoga dvora — 11. veljače — proglašen Danom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.